DOLI KRAJ! ŽIVILI MLADENCI!  
Miljenko Smoje
Objavljeno u Feral Tribuneu 504, 15. svibnja 1995.

<     > | cijeli članak | verzija za tisak

I ja san - kako je volija govorit Krleža - stari gospodin sasvin pri kraju puta. I ni mi baš drago partit.

Krleži je bilo lakše jer je bija pametan, vidija je šta se sprema. Dok je Tito umira u Jubjani, on je govorija kako će među nama opet raditi noževi.

"Samo su naše hajke trajne. To je konstanta. Na djelu je trajno i nepozivo duh hajdučije. Zakon noža."

Govorija je da bi čak volija umrit koji dan pri Tita.

Asti Boga, sad san se sitija! Pa ovo je petnajsta godišnjica Titove smrti. Petnajst godin! A koliko se tega prominilo? Od njegova djela ništa ostalo nije. Njanci mu se ne spominju godišnjice rođenja, ne komemoriju godišnjicu smrti.

Pavelić ga je nadživija.

Slavidu se njegove godišnjice, držidu simpozijumi i skupovi, visu njegove slike, pivadu mu se pismice, bojne se naziva imenima njegovi vitezova. I kako godine prolaze, sve nan se više ukazuje ka humanista i demokrata.

A sa Titon je obratno.

Progleda je narod. I nikor nije više taka pizda da će mu sliku nosit, pismice pivat i falit ga ka velikoga čovika.

DOLI KRAJ! ŽIVILI MLADENCI!
<     > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.