ČOVJEK KOJI JE SUDIO DIKTATURAMA  
Slavko Goldstein
Objavljeno u Feral Tribuneu br. 783, 17. rujna 2000.

<     > | cijeli članak | verzija za tisak

Bio je rođeni sudac, stvoren da bude sudac - reklo bi se narodski. Ideal tip sudačke profesije - rekli bi sociolozi. U interpretaciji teologa - sudac po vokaciji, Providnošću predodređen za suca. Dva diktatorska režima nisu se obazirala na Providnost, sociologiju i narod i nisu dali Vladimiru Primorcu da ispunjava svoju vokaciju: komunizam ga je istjerao iz sudstva nakon pet godina, tuđmanizam već nakon četiri. Vlado je smogao snagu prkositi objema diktaturama i suditi im.

U velikom autobiografskom intervjuu u Erasmusu (br. 7, 1994.) ispričao je kako nije imao dilema pri izboru studija i zvanja: već u pučkoškolskim dječjim igrama u Drnišu najviše je volio ulogu djelitelja pravde. Uzor mu je bio djed, strogo pravdoljubivi i nepotkupljivi drniški financ, a odbojnost prema nepravdi otvrdnula je u Vladi Primorcu na primjeru oca, nepravedno smijenjenog i brutalno šikaniranog predsjednika općine Drniš. Držao je sretnom okolnošću što je postao sucem u vrijeme za koje je s tadašnje distance ocijenio da je "bilo najpovoljnije u hrvatskom pravosuđu".

Bila je to 1967. godina, proplamsaj liberalizacije društva nakon pada Rankovića, uspon Mike i Savke u Hrvatskoj. Predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske bio je Dražen Sesardić, republički javni tužitelj Milivoj Rukavina, po mišljenju Vlade Primorca najkompetentniji ljudi što ih je Hrvatska ikad imala na tim položajima. Neki su zakoni bili u to vrijeme bitno revidirani, osobito Zakon o krivičnom postupku, koji je sudstvu dao znatno više samostalnosti.

ČOVJEK KOJI JE SUDIO DIKTATURAMA
<     > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.