|
IZ “DNEVNIKA JEDNOGA PENZIONERA”, KOLUMNE KOJU JE MILJENKO SMOJE ISPISIVAO U FERALU OD LIPNJA 1993. DO SMRTI, PA I POSLIJE
NIJE VITAR KA VITAR
Miljenko Smoje
Objavljeno u Feral Tribuneu br. 427, 2. studenoga 1993.
verzija za tisak
MILJENKO SMOJE I tukac zna da se razlikuje vitar od vitra. Razlikuju se ne samo po pravcu puvanja, po kvadrantima odakle pušu, pa ji dilimo na sjeverne, južne, istočne, zapadne i njijove mišance, varijante i podvarijante, nego u isto vrime moredu puvat i dva različita vitra. U moru je jedan a na nebu oblake goni drugi.
Nije istina da je vitar ka vitar. Vitri se razlikuju po svemu. I po zvuku i po koluru pa i po karakteru.
Jugo je dobričina, nikad neće iznenadit, zajebat; ako si usidren u kajiću, jugo se izdaleka javi i upozori te: evo me, dolazin, ajde, kupi tunju dok ne šforcan i poludin.
Bura je perikulana, zla, zajebat ćete kad se najmanje nadaš; ujida ka zvir, gleda te privrnut, napunit ti moren justa i nos, ne da ti disat.
Meštral je dragi nestašni vitar, nosi lipe mirise niki daleki profumerij, premda u svojoj igri zna i pretjerat i miru izgubit.
NIJE VITAR KA VITAR
verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
