reklama






NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Picaškandal

Feral Tromblon


Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune











Stranica obnovljena:
23 rujna 2002

 Vladimir Primorac
IZ KOLUMNE “PRAVORIJEK”: SJEĆANJA VLADIMIRA PRIMORCA NA SUSRETE S FRANJOM TUĐMANOM

TU
Vladimir Primorac
Objavljeno u Feral Tribuneu br. 744, 18. prosinca 1999.

verzija za tisak

Komentirajući s jednim prijateljem specijalno izdanje tjednika Globus posvećenog pokojnom Franji Tuđmanu, primijetio sam da neki od tekstova počinju s naglašavanjem osobnog odnosa pisca s njim. Takve su rečenice na primjer: "Upoznao sam ga..." ili "Prvi put smo se sreli..." i tome slično. Tako su nas ovi autori uveli u njihov emotivni odnos prema Tuđmanu, a jedan od njih ga je i nazvao ocem. Svakako, njihovi prigodničarski tekstovi - za koje oni misle da će biti važni u povijesnoj prosudbi o Tuđmanu - ako ništa drugo svjedoče o podaničkom odnosu prema privremenim vođama, kao jednoj od karakteristika mentaliteta Hrvata.

I tako, u tom razgovoru prihvatio sam sugestiju da napišem ovaj tekst, ali s odlukom da njegov sadržaj budu samo tri i pol priče, i ništa više. No, unaprijed moram upozoriti čitatelje da su moji susreti s Tuđmanom bili zapravo beznačajni, iako su bili službeni, vezani za moje profesije suca i odvjetnika. Upravo zato moram upozoriti da ove priče, zapravo anegdote, nisu nikakva poslastica.

U siječnju 1972. uhapšeni su, tako se onda zvalo uhićenje, nakon propalog Hrvatskog proljeća članovi vodstva Matice hrvatske: Jozo Ivičević, Vlado Gotovac... i mnogi drugi, pa i Franjo Tuđman. Nas nekolicina sudaca Okružnog suda u Zagrebu morali smo u to vrijeme, po odluci predsjednika suda, obilaziti pritvorenike barem jednom mjesečno. Trebalo je čuti imaju li kakvu primjedbu na postupanje njihovih čuvara i uprave. Bio je to mučan posao. Prema novim tzv. političkim pritvorenicima nastojao sam biti, koliko je to bilo moguće, što pažljiviji. Zadržao bih se s njima u nešto dužem razgovoru nego s ostalima, a redovito bih im postavljao pitanja mogu li im čime pomoći, treba li im štogod i kako se osjećaju. Oni su gotovo svi dobro, pa i više nego dobro, prihvaćali takav odnos prema njima, premda im je bilo jasno da im ne mogu puno pomoći.

TU
verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2017 Feral Tribune. All rights reserved.

NASLOVNICA

VLADIMIR PRIMORAC