JURE & BOBAN
Vladimir Primorac
Objavljeno u Feral Tribuneu br. 654, 30. ožujka 1998.
Činit će se čudnim, pa i zajedljivim, što uzimam za moto ovog teksta stihove poznate ustaške pjesme iz vremena NDH, koja se pjeva uz prilično oporu melodiju. Ovu pjesmu najbolje izvode pjevači s malo sluha i ponešto alkohola u krvi.
No zašto uzimam ove stihove kao moto ovog teksta, kada on po značenju te riječi nije oštroumna i duhovita izreka. Međutim, moto znači, osim toga, i geslo i lozinku, pa i epitaf. Ali ne epitaf za Juru Francetića, ustaškog krilnika (najviši čin ustaške vojnice), za kojega Hrvatski leksikon enciklopedijskom objektivnošću navodi da je "potkraj 1941. formirao vojnički uspješnu Crnu legiju", i Rafaela Bobana, domobranskog generala, "Pavelićevog pouzdanika" i zapovjednika Crne legije nakon smrti Jure Francetića, već lozinku za ustaški pokret.
Sjetimo se, ovu su pjesmu među prvima počeli pjevati HOS-ovci, početkom Domovinskog rata. Ona nikada nije utihnula, ali se nešto manje pjevala zadnjih godinu-dvije, da bi je ponovo počeli pjevati, i to gromoglasno Đapićevi pravaši. Pjeva se gromoglasno, posebno od Vukovara do Knina kada pravaši svjedoče svoje ustaštvo.
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.