MORALIST BEZ ODSTUPA SLOVO MILANA GAVROVIĆA NA ZAGREBAČKOJ PROMOCIJI KNJIGE "PRAVORIJEK" VLADIMIRA PRIMORCA U IZDANJU FERAL TRIBUNEA

MORALIST BEZ ODSTUPA  
Milan Gavrović
Objavljeno u Feral Tribuneu br. 817, 12. svibnja 2001.

Slavko Goldstein, u pogovoru ove knjige, govori o Primorčevu sukobu s dva totalitarizma (Goldstein kaže, diktature), komunističkom i nacionalističkom. To je nesumnjivo točno. Usuđujem se, ipak, dodati tome i izvjesno razočaranje u demokraciju kakva je uspostavljena u suvremenoj Hrvatskoj. Dakle, ne samo u nacionalistički totalitarizam već i u demokraciju kakva se razvijala u njegovoj sjeni, i kakva je na djelu i u doba njegova zalaska. U ovoj zoni sumraka, u kojoj još uvijek živimo.

O kakvom je razočaranju riječ? Jednom smo razgovarali – Vlado Primorac, dr. Franjo Jug, akademik Vladimir Devide i ja – o tome kako je Krležin "Banket u Blitvi" ponovno postao politički aktualan i kako se sada u njemu otkriva nešto što prije nismo vidjeli. Najkraće rečeno, kad smo ga prije puno godina prvi put čitali, u sasvim drukčijim političkim okolnostima, bilo nam je blisko sve što je jedan od dvojice glavnih junaka govorio o drugom: Nielsen, koji je bio više moralist nego političar, o diktatoru, pukovniku Barutanskom. Sada, u ponovnom čitanju i s novim iskustvom, postalo nam je nekako poznato i razložno i nešto od onoga što je Barutanski, dakle diktator, mislio o blitvinskim političarima i političkim strankama. Krleža govori kroz obojicu, a on je svoj veliki roman pisao s iskustvom, koje smo mi tek trebali steći.
Usput rečeno, to sam jednom spomenuo i pokojnom Vladi Gotovcu. “Upravo je zato”, rekao je on, “'Banket u Blitvi', sada među najčitanijim knjigama u Poljskoj.”

Kao i Krležin Nielsen, i Vlado Primorac je bio previše moralist, da bi zaista uspio u politici. Ljudi koji ga nisu osobno poznavali, tvrdili su – samo na temelju njegovih govora i intervencija u Saboru – da je to čovjek koga žele za predsjednika. Sâm sam to čuo nekoliko puta, a isto kaže i gospodin Goldstein. Ali, ipak, ni jednoj političkoj stranci nije padalo na pamet da ga kandidira. Sasvim suprotno. On je napustio i stranke i Sabor, tipičnom gestom jednog moralista. Kao da je njom htio reći, kako nitko nije više obvezan da poštuje zakone, od onih koji ih donose. Ipak, bila je to i gesta romantičnog junaka, dostojna jednog Cyranoa de Bergeraca. Vratio je stranci mandat, zajedno sa svim dobro poznatim privilegijima, što nije učinio nitko, ni prije ni poslije, da bi se oko tog mandata odmah, javno i bez trunke stida, počeli otimati njegovi potencijalni nasljednici.
Je li u tom trenutku on izabrao Feral ili Feral njega? Kad pogledate tekstove u ovoj knjizi, lako ćete zaključiti da je taj susret bio neminovan. Svoju kolumnu Primorac je mogao pisati i za neki drugi tjednik – naravno ne svaki - i to za veći honorar. Prije nego što je počeo stalno surađivati u Feralu, on je to povremeno i radio. Ali s redakcijom Ferala vezali su ga neki drugi, pa i osobni afiniteti. Iako ste, vjerujem, i prije čitali njegove kolumne, sad kad su skupljene u jednoj knjizi, vidjet ćete, još jasnije, da je u njima sve ono što je bit Ferala. Spomenut ću samo suprotstavljanje fašizmu u svim njegovim suvremenim oblicima. On je govorio o “neoustaštvu”. Velika je sreća za Feral, usput rečeno, da je autor takvog znanja pisao o suđenju ustaškom zločincu Dinku Šakiću.

________________________________
Copyright © 1993 - 2017 Feral Tribune. All rights reserved.