BOŠNJACIMA ULAZ ZABRANJEN!  
Željko Maganjić
Objavljeno u Feral Tribuneu br. 554, 29. travnja 1996.

Živi žitelji Stoca koji više ne stanuju ovdje i njihovi prijeratni susjedi viđaju se tek preko grobova svojih pokojnika. To se događa u vrijeme kada im njihovi politički izabranici organiziraju autobusne ekskurzije u bivši grad ili selo o nekom blagdanu, kako bi posjetili groblja. Uspjeh ekskurzije mjeri se stupnjem uzbuđenja posjetitelja kojima se dopusti da se od autobusa ili groblja udalje više od propisanih nekoliko koračaja.

Neuspjeh pokušaja povratka Bošnjaka u Stolac, kao i krivnju za pet konfuzno organiziranih posjeta Bošnjaka svojim kućama Anđelko Marković, načelnik općine, vidi u politici Muslimana, ističući kako je baš u vrijeme ulaska "zelene" federalne policije u Hadžiće, "slanje tri autobusa Muslimana u Stolac bilo samo pokušaj provokacije ne bi li izbio incident i tako se skrenula pažnja s nesudjelovanja Hrvata u federalnoj policiji" na teritoriju koji je promijenio vlasnika i prešao ispod srpske pod federativnu kontrolu.

Premda je donio mir u istočnu Hercegovinu, Daytonski sporazum je povlačenjem granica između Federacije i srpskog entiteta pokazao svu svoju ironiju podijelivši općinu Stolac u omjeru 51 prema 49 "u korist" Federacije, rastavljajući tako žive od mrtvih i polje od planine, a federalne partnere stavljajući na pristojnu udaljenost, s koje će nastaviti pucati optužbama za sve neuspjehe onih koji su ovdje i onih koji bi se htjeli u Stolac vratiti.

Stolac, prijeratni biser Hercegovine, sa svojih osamnaest i pol tisuća stanovnika - u kojemu se i posljednji popis stanovništva narugao nacionalnim skupinama dijeleći ih na 44 posto Muslimana, 33 posto Hrvata i 22 posto Srba, te ponekog "ostalog" - danas broji nešto više od šest tisuća Hrvata, oko 150 duša muslimanske i srpske nacionalnosti, te oko tri tisuće prognanika iz Kaknja, Kraljeve Sutjeske, Vareša i Zenice, koji su bosansko blato zamijenili hercegovačkim kršem u vrijeme hrvatsko-muslimanskoga rata. Federalni partneri vole reći - sukoba.

Prvi poslijeratni izbori iznjedrili su HDZ u pobjednika u stolačkoj općini, nakon biračke podjele Muslimana "na Alijine, Durakovićeve i one Ante Markovića", kako to danas u Stocu vole kazati neki pobjednici s tih izbora. Nakon nasrtaja Karadžićevih oružnika i JNA u proljeće 1992. godine, te njihova istjerivanja na okolna brda, Stolac će četiri godine biti prva linija fronte, svega nekoliko stotina metara udaljen od rovova.